Lifestyle

  • 19
  • Ožu

Nekoliko je ključnih elemenata u slikarstvu suvremenog hrvatskog likovnog umjetnika, akademskog slikara Ivice Marekovića, riječ je o dva vrlo izdvojena ciklusa pejzaža i aktova, koji broje znatan broj ulja, tvoreći vrlo profiliran stvaralački opus.

Aktovi Ivice Marekovića čine vrlo privlačnu, senzibilnu nisku aktova s brojnim modelima, različite i raznovrsne građe, nimalo frivolne, uz vrlo odmjereni eros, u skrivenim i tajnim trenucima nagosti , izdvojenosti, kada osobnost izvire u potpunosti jer se nema ni pred čime skrivati, u trenucima vještog popravljanja kose, u gledanju odraza na zrcalu, opuštene, zadovoljne ili nestrpljive, ljute ili radosne, u iščekivanju sudbonosnog trenutka, u razmišljanju, u kratkotrajnom vremenu odmaranja, ali sve vrlo lijepih tjelesnih oblika.

1555392 1387718698203707 2737097391679239506 n

Doista, Mareković je realizirao seriju vrlo rafiniranih aktova, gdje je u prvom planu uz ljepotu nagosti i otmjenost modela, u čvrstom prepletu.

Mareković slika stvarne i imaginarne modele, njegovi su modeli lijepi, gotovo da im se jedino treba diviti, pazeći da se ta lijepost jednostavno ne razbije kao porculanska figurica u nespretnom rukovanju.

10470605 1387719021537008 7390245185606596292 n

No, to su i stvarne žene, djevojke, zanosnih oblina, zavodničkih gesti , atraktivnog izgleda, savršenost njihovih mladih, vitkih tijela ostala je zabilježena u ovom ciklus za vječnost.

Modeli se kreću u pomalo tamnom okruženju uz pojedine dominantne boje koje i daju tada karakter samoj slici, kolor je intenzivan i kao da pomalo prigušuje ne slučajno otkrivenu nagost, izvanrednu liniju ljepote žena.

Lica Marekovićevih modela ne razaznajemo dobro, više ga naslućujemo pokušavajući iz gestualnosti držanje tijela otkriti raspoloženje, otkriti priču koja okružuje golo tijelo.

Zanimljivo je primijetiti kako su geste modela usporene ili su tijela u potpunom mirovanju ili su blago izvijena ili na trenutak samo umirena u očekivanju, s nadom, s tugom, s nejasnim strahom, s čudnim osjećanjem...

Marekovićevi modeli su otmjeni, ponegdje i suzdržani, njegovi su aktovi rafinirani, s iznimno lijepim tijelima i fino odabranim gestama, njegov je ciklus posveta klasičnoj i neprolaznoj ljepoti žene, motivu koji je uvijek moderan i aktualan, nepotrošiv, koji kroz likovnu igru dovodi umjetnika do slike.

1948144 1387719294870314 8537076078189990343 n

U susretu s ovim aktovima gledatelj može i mora uživati jer na čovjeka ništa ne djeluje tako snažno kao nagost, kao nepokriveno, otkriveno tijelo samosvjesnih i sigurnih u sebe djevojaka, ovo su žene koje vjeruju u sebe, u ono što rade, u ono što misle, u ono što žele činiti svim svojim moćima i doživljavati svim svojim emocijama.

                                                           Miroslav Pelikan

  • 18
  • Ožu

Nepopravljivi diletanti, zaključani u svojevrsni ekvivalent, uglavnom disfunkcionalne države, heroji Alana Forda bili su slični svima nama. Nisu znali što rade, ali su nekako isplivali.

Njihovi 'hepiendovi' bili su i ostali naša moralna potpora.


Strip koji je promijenio živote generacija koje su odrastale uz poslovicu Broja 1: "Kaniš li pobijediti, ne smiješ izgubiti!" tiskan je prvi put u Hrvatskoj 1972. godine u izdanju Vjesnika. Scenarist Luciano Secchi i crtač Roberto Raviola, poznatiji pod pseudonimima Magnus i Maks Bunker, u svibnju 1969. godine pokrenuli su u Italiji strip "Alan Ford".
"Kupi dva, plati tri". Natpis na reklamnom plakatu trgovine u brutalno komičnom njujorškom svijetu »Alan Forda« toliko je bolno realan da prosječni čitatelj ni dan danas, odnosno pogotovo danas, ne zna da li bi se na ovu genijalnu satiričku minijaturu smijao ili proplakao.


Čak i oni koji nisu cijenili finu društvenu satiru grupe TNT, vrlo su lako mogli shvatiti što je toliko privlačno u snalažljivom sitnom lopovu koji se predstavlja kao engleski plemić, u lukavom tisućljetnom paraplegičaru koji svojom malom crnom knjižicom s popisom nezgodnih detalja iz prošlosti drži u šaci sve moćnike od stare Grčke na ovamo ili pak u smušenom bivšem njemačkom vojniku koji smišlja najbesmislenije izume u povijesti.
Nema te osobe u koja na svojoj koži bar jednom nije osjetila što je to Ured za istraživanje ruda i gubljenje vrijeme, tko su to tri gradske svinje, (vijećnika) i kakva je to muljaža koju smišlja General War.
Na veći uspjeh Alan Ford je čekao sve do 25. broja, kada se pojavio Superhik, antiheroj koji krade od siromašnih da bi davao bogatima.


Za veliki uspjeh u Hrvatskoj zasigurno je najzaslužniji genijalni prevoditelj Nenad Brixy, koji je jedinstvenim stilom i prepoznatljivim, britkim jezikom u dijaloge junaka unio crni humor kakav čitatelji dotad nisu čuli.
Rođen 1924. u Varaždinskim Toplicama, Brixy je tijekom života bio novinar, romanopisac, komediograf te urednik i pokretač mnogih časopisa. Umro je u Zagrebu 1984. godine. Čak je i scenarist stripa Secchi govorio da je Brixy jedan od rijetkih prevoditelja koji su uspjeli dočarati crnu satiru kojom su obilježeni priča i crtež Alana Forda.
Brojevi Alana Forda i danas se mogu kupiti u prostorijama "Maks Bunker presa" u Milanu. Cijena je unikatnog prvog broja s naslovom "Grupa TNT" 250 eura. A stranicu unikatnih crteža Magnusa i Bunkera ljubitelji stripa plaćaju i do 200 eura.


Legenda kaže da je »Alan Ford« nastao nakon što su Secchi i Raviola krajem šezdesetih odlučili napraviti parodiju na Jamesa Bonda. Za naslovni lik plavokosog naivka Magnusu je poslužio Peter O'Toole, a lik Broja Jedan uveden je tek u 11 epizodi.
"Alan Ford" je bio i još uvijek je daleko više od običnog stripa, priča o jednom vremenu, odrastanju, gotovo dio urbane kulturne baštine jednog društva, zbog čega su brojne generacije hrlile na kioske i s nestrpljenjem iščekivale nastavke novih zgoda Alana i tajnih agenata okupljenih u grupi TNT.
Dio genija stripa je i način na koji je crtan i na koji su prikazana razna emotivna stanja protagonista. Meka i elastična Magnusova linija je inovativno balansirala u potpuno novoj zemlji između realizma i karikature, s dotad neviđenim načinima da se vizualno prikaže stid, zbunjenost, bijes, arogancija, glupost i druga emotivna stanja. AF je postao jedan od vrlo rijetkih primjera kako se jedan strani kulturni artefakt 'primi' u novoj sredini i postane neodvojivi dio kulturne baštine zemlje primatelja.


Za strip je bila važna i njegova dostupnost na kioscima, zatim veličina od 22 x 14 cm zbog čega je bio pogodan za nošenje u džepovima, čitanje u autobusu ili ispod školske klupe.


"Kupite cvijeće voljenoj ženi, ali ne zaboravite i na vlastitu! (citat)

 

Ivan Remeta Johhny

  • 18
  • Ožu

Okolnosti ne čine čovjeka, one ga otkrivaju. U okolnostima u kojima djeluje i umjetnički doprinosi kulturnoj sceni, kazalište Hotel Bulić STVARA umjetnost koju živi. I tako od 2001. godine kad se Senka Bulić drznula osigurati sebi i kolegama slobodu umjetničkog stvaranja lišenu popularizacije, konvencija, ponavljanja i kopiranja, bespotrebnih vanjskih efekata i apsurda koji publici skreću pažnju s bitnog.

 

IMG 1182Od prvog postavljanja Copijeva djela u Hrvatskoj 2009. "Evita" o posljednjim danima bolesti Evite Peron, pa sve do današnjeg dana - Hotel Bulić mnogo je više od samog kulturnog odmorišta na autoputu crvenih zastora s recepcijom za snove na kojoj radi redateljica i glumica Senka Bulić - koja Vas dočekuje s ironičnim osmjehom i upućuje u sobe svoje suvremene nadrealnosti. Iz tih razloga s potpunim opravdanjem usuđujemo se reći - od uprizorenja Ibsenove drame NORA koja je tematikom obilježila prekretnicu u razvoju europske dramaturgije nije za očekivati ništa manje. 

"Jedno od najvažnijih i najizvođenijih djela svjetske književnosti uzimamo kao polazište za istraživanje problema koji jednako intenzivno skandaliziraju i uznemiruju od praizvedbe teksta. Želimo ući u novo čitanje temeljnih pitanja koja otvaraju prostor za suvremene umjetničke perspektive. Namjera nam je istražiti motivaciju Nore u transformiranom društvenom kontekstu u kojem se otkrivaju novi mehanizmi pritisaka. Promjenom društvenih, političkih i ekonomskih okolnosti mijenja se i izvedbeni fokus priče o Nori. Prostori koji su se činili emancipatorski, kao proširenja slobode, ispostavljaju se kao regresivni.Koji su dometi pobune i mjesto slobode u visoko materijalističkom društvu? Kakav je odnos intimne i društvene represije? U što se Nora kao nagovještaj pobunjenog čovjeka pretvara kad je se uvede u suvremeni kontekst naoko brojnih izbora, a zapravo reduciranih mogućnosti? U kojoj mjeri nove društvene okolnosti mogu radikalizirati potrebu za promjenom?" - kažu nam uoči nove izvedbe Nore koja će se održati 25. ožujka u 20 sati u Tvornici kulture iz kazališta Hotel Bulić.

IMG 1243

Ova izvedba nije premijera, ali u društvu posebno senzibiliziranom za tematiku položaja žene u društvu izrazito dolazi pod reflektor javnosti upravo zbog Ibsenove teze koju je istaknuo u svojoj najslavnijoj drami kako "žena u modernom društvu ne može biti svoja". Hoće li nakon istanbulske konvencije na kojoj se lome nažalost već otupjela medijska pera, i dalje društvom upravljati "veliki" i "snažni" muškarci i njihove FIX ideje?

 

Hoće li se pokoji novinar drznuti uredniku predložiti intervju sa Senkom i Helenom koje su i u posljednjem zajedničkom ostvarenju "Egzorcizam" zadivile publiku jačinom izvedbe i ekspresivnošću kako verbalne tako i neverbalne pokretljivosti u liku kojeg su glumile? Teško kultura dolazi među medijske retke, no pojedinci se i dalje trude taj čudnovati iščeznuli pojam (ne)kulture zadržati pod titravom žaruljom javnog svijetla. Ono bi trebalo obasjavati ulice i gradove, a ne stolove individualaca razigrane mašte. No, baš kao što je Teslina žarulja, koliko god tada čudno bilo, zasvijetlila jače od Edisonove, tako i ovaj tračak nade postaje jači od crne kronike i brejking njuzova u kojima namješteni likovi na pozornici života igraju sebi važne role misleći da će tihi pljesak prije turske sapunice prikriti zvuk ispadanja ukradnih novčića siromaha koji za to plaćaju nacionalnu dalekovidnicu. No, ona ionako postaje stara kutija LCD oblika. Danas, moderan čovjek selektivno bira sadržaj i gleda ga na mobitelu. Nora je žena koja napušta obitelj, a mi pravila dizanja čitanosti. Bez pisanja drugog kraja, dolazimo na ovu izvedbu i pokrećemo novu kolumnu #kazališnapatrola. Tko želi nek čita - tko ne želi nek skrola dalje. Sapieni sat!

U predstavi glume Helena Minić Matanić, Marko Cindrić, Lucija Šerbedžija, Igor Kovač i Darko Japelj.

Scenografiju osmišljava Silvio Vujičić, a kostime Oliver Jularić, oblikovanje svjetla potpisuje Tomislav Maglečić, a tona Branimir Božak. Režiju drame koja sadrži najpoznatije lupanje vratima u povijesti dramske literature potpisuje osebujna Senka Bulić.

 

Nenad Hervatin

IMG 1260

 

Kulturna patrola HR NEWS PORTALA u svoj je fokus ubacila ovu izvedbu kao najavu nove kolumne "Kazališna patrola" koja od travnja kreće na našim internetskim stranicama. Budite i vi dio patrole, svoje karte za predstavu kupite ovdje a onda nam na email Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. šaljite svoja zapažanja i komentare koje ćemo uključiti u svoj kulturni izvještaj. 

Fotografije je snimio Marko Ercegović.

ULAZNICE u pretprodaji 50kn na dan predstave 70kn.

Vidimo se 25. ožujka u 20 sati u Tvornici kulture!

 

  • 16
  • Ožu

Davno ju je jazz pjevačica Ella Fitzgerald opisala kao neobičnu ženu koja je bila ispred svoga vremena, a toga nije bila svjesna. Marilyn Monroe, rođena je kao Norma Jeane Baker.


Ako već dugo niste pročitali nijednu pjesmu, evo dobre prilike.


"Gospodine primi ovo dijete cijelom svijetu znano po imenu Marilyn Monroe iako to uistinu nije njeno pravo ime (ali Ti poznaješ njeno pravo ime, ime siročeta silovanog u devetoj godini i trgovkinje koja se pokušala ubiti u šesnaestoj) i koja sada dolazi pred tebe bez ikakvog make-upa bez svojeg agenta za odnose s javnošću bez fotografa i bez potpisanih autograma poput usamljenog astronauta suočenog s galaktičkom noći.
Još kao mlada sanjala je sebe golu u crkvi (kako piše u TIME magazinu) pred prostrtim mnoštvom pognutih glava i morala je hodati na prstima kako ne bi uznemirila glave. Poznaješ naše snove bolje od psihijatara. Crkva, kuća, pećina, sve je to sigurnost majčinih njedara ali ima tu još nešto više od toga … Te glave predstavljaju njene obožavatelje, to je jasno (gomila glava u tami i zraka probijajuće svjetlosti).


Ali hram nisu studiji 20th Century Foxa. Hram – od mramora i zlata – hram je njenog tijela gdje Sin čovječji s bičem u ruci istjeruje mjenjače novca 20th Century Foxa koji su Tvoju kuću molitve pretvorili u lopovsku izbu. Gospodine u ovom svijetu kontaminiranom grijehom i radioaktivnošću sigurno nećeš biti strog prema njoj koja je samo jedna mala prodavačica. Ona je poput svih djevojčica sanjala kako će postati filmska zvijezda. I njen san je postao stvarnost (ali ona koja živi u Technicoloru).


Ona je samo glumila po scenariju koji smo joj dali. – Scenariju naših osobnih života – a to je bio jedan apsurdni scenarij. Oprosti joj Gospodine i oprosti nama ostalima zbog našeg 20th Centuryja zbog te super-kolosalne produkcije na kojoj smo svi radili. Gladovala je za ljubavi a mi smo joj ponudili sredstva za smirenje. Za njenu tugu, zato što nismo sveci, predložili smo psihoanalizu. Sjeti se Gospodine njenog rastućeg straha od kamere i njenog zaziranja od šminke – inzistiralo se na šminkanju po svakoj sceni – i kako je njen užas rastao sve veći i kako je sve više kasnila u studije.
Poput svake prodavačice u dućanu ona je sanjala postati zvijezdom kinematografa. I njen je život bio nestvaran isto kao i jedan san interpretiran i arhiviran od psihijatra. Njene su romanse bile poljubac sa zatvorenim očima a kada bi otvorila oči našla bi se pod reflektorima i onda bi ugasili reflektore! Skinuli bi zatim oba zida sobe (bila je to filmska scenografija) u međuvremenu bi režiser odšetao s notesom u ruci jer scena je već bila snimljena. Ili poput plovidbe na jahti, poljupca u Singapuru, plesa u Riju primanja u zdanju vojvode i vojvotkinje od Windsora viđena u uskoj sobi njenog bijednog apartmana. Film je završio bez posljednjeg poljupca. Našli su je mrtvu s rukom na telefonu. A detektivi nisu mogli otkriti koga je to htjela nazvati.
Bila je poput nekog tko je izabrao jedini prijateljski glas i čuje samo onaj snimljen na kazeti koji kaže: WRONG NUMBER. Ili poput nekog ranjenog od gangstera koji posiže u grču za isključenim telefonom. Gospodine: Tko god je bio taj koga je željela nazvati i nije ga zvala (možda je to bio nitko ili Netko čiji broj nije zapisan u telefonskom imeniku Los Angelesa) odgovori joj na poziv Ti!"

- Ernesto Cardenal- nikaragvanski katolički svećenik, pjesnik i učenik Thomasa Mertona


Osim što je bila iznimno inteligentna i iako se nikad nije školovala, Marilyn je jako voljela čitati, brzo je upijala i bila je jako znatiželjna. Marilynina polica za knjige bila je zbilja impresivna. Naime, u vrijeme svoje smrti imala je više od 400 svezaka koji su uključivali i nekoliko prvih izdanja. Od tisuću snimljenih fotografija najviše je voljela one na kojima je čitala. Kada ju je redatelj jednom uhvatio kako čita mladog pjesnika Rainera Mariju Rilkea, pitao ju je kako ga je izabrala.
– Kada u noćnim satima ne znam što bih radila, idem u knjižaru Pickwick na Hollywood Boulevardu. Slučajno otvaram knjige i kada naiđem na stranicu ili odlomak koji mi se sviđa, uzimam tu knjigu, a sinoć mi se svidjela ova. Je li to loše? –
- Ivan Remeta (Johnny)

  • 14
  • Ožu

Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, akademski kipar Mata CROata (Mate Turić), istaknuti je pripadnik aktualne likovne produkcije, autor vrlo zapaženog opusa, raznovrsnih motiva, izvedenih u više vrsta kamena, od kojih se posebice ističe opus jedara. Ovih se dana predstavlja s novom samostalnom izložbom KAMENA JEDRA NADE u zagrebačkoj galeriji Specijalne policije gdje je od jučer izloženo nekoliko desetaka njegovih radova koje itekako vrijedi pogledati.

Xxx Gospodine Turić, u posljednje vrijeme kombinirate više vrsta materijala, kamen, staklo,metal ,osobito u ciklusu jedara?
===Da, tu je i krom, karbon. U jednoj sam kombinaciji zabijao čavle u kamen.

Xxx Pojavljuju se i prorezi u kamenu, imamo prorezana kamena jedra.
=== Da, kombinirao sam skulpturu i sliku, s rasvjetom i bojom, vrlo efektno. Zapravo, sve je prije nekog vremena i počelo s prorezom, da bi se nakon toga, sve prirodno i logično nastavljalo. Ja volim inovaciju u umjetnosti i slobodno me se može smatrati umjetnikom inovatorom.

xxx Što očekujete u tim raznolikim kombinacijama kamena s različitim materijalima?
===Volim raditi, isprobavati, istraživati kombinacije s onim materijalima na način na koji se do sad nije radilo, barem ne postoje podaci o tome. Kamen je temeljni materijal, najstariji i najteži.

xxx Atelijer je prepun novih radova, skulpture su sve veće, voluminoznije?
===Da, svakodnevno ozbiljno radim iako je kiparstvo veoma težak posao, između ostaloga ili na prvom mjestu, u fizičkom aspektu.

3 727x1024 600x700

xxx Radite i s različitim vrstama kamena?
===Da, radio sam i s prilepskim kamenom, sada radim s travertinom, ali i s drugima. Istražujem mogućnosti.

xxx Pored inovacije za vas je karakteristična i znatna doza radoznalosti u istraživanju. Dopušta li kamen ostvarivanje tih širokih mogućnosti, velikih očekivanja?
===Kamen dopušta puno manje nego slikarstvo. S kamenom sve ide sporo. Kamen zahtijeva i jako puno znanja.

xxx Tretirate niz motiva u atelijeru?
=== Da, tu su jedra, sakralni motivi, ribe, aktovi, Ništa mi nije strano.

Xxx U posljednje vrijeme formati su sve veći.
=== Da bi se napravila dobra skulptura ne treba se kamena bojati. Znate kamen ne dopušta greške, jedan krivi potez sve upropasti. Služim se raznim alatima i starim ali i modernim.

xxx Koliko ste do danas proizveli skulptura u kamenu?
===Sigurno preko 500 komada, u raznovrsnim formatima. Moji su ciklusi rukopisno vrlo prepoznatljivi.

Xxx Najveći dio svoje produkcije prikazali ste na brojnim samostalnim izložbama, bilo ih je preko trideset?
===Da, nastojim da na svakoj samostalnoj izložbi izlažem uvijek novo, ne želim se ponavljati u izlaganju, uvijek novo i u inozemstvu i u kod kuće.

Xxx Ipak, spomenimo na kraju i jedan apsurd, vezan za Vas i Vaš rad, Vi još uvijek niste član ULUPUH-a?
===Tako je, odbili su me, vjerojatno ne ispunjavam njihove kriterije, unatoč ALU, aktivnog rada i izlaganja, vrlo pozitivnog odjeka javnosti i kritike.

Xxx Što je novo u atelijeru?
===Radim na novoj seriji jedara, jedra s čavlima,


Miroslav Pelikan

  • 12
  • Ožu

Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, akademski slikar i grafičar, Munir Vejzović rođen je 1945.g. u Doboju, diplomirao je na zagrebačkoj ALU u klasi prof. Mezdjića, izlagao je na brojnim samostalnim izložbama u domovini i inozemstvu, višestruko nagrađivan a o njegovom je radu objavljeno nekoliko monografija. I danas je cjelodnevno aktivan u svome atelijeru, nastojeći se u svakom trenutku približiti onoj zamišljenoj slici magične moći koju svi umjetnici stvaraju u svojim mislima i idejama već na početku umjetničkog angažmana.

Vejzović 4

Vejzovićev atelijer prepun je novih slika, izvedenih u ulju i na vrlo različitim formatima (male formate spaja u jedinstveni diptih), od malih do srednjih i velikih, uz niz motiva s kojima se slikar često susretao i ogledao u tišini radnog prostora, od Adama i Eve, grupe figura, mitoloških prizora, krajobraza i trgova, sve izvedeno u iznimno snažnoj kolorističkoj ekspresiji, gotovo se čini, u jednom mahu, u jedinstvenom žestokom potezu koga čini nekoliko stupnjeva.

Vejzovićeve slike tradicionalno odišu silnom, eksplozivnom energijom, koja se doista, umalo može i dodirnuti i osjetiti njezinu moćnu vibraciju, bez obzira je li riječ o manjem ili posve velikom, ali svakako uvijek jednako zahtjevnom formatu.

Vejzović 7

Munir Vejzović autor je iznimnih ciklusa u kojima dominiraju kompozicije trenutaka ili događaja a koji su ključne sastavnice u njegovom, vrlo osobnom i posebnom stvarno nestvarnom svijetu, kada sve istodobno izgleda krajne realistično ali i fantazmagorično.

Vejzović prikazuje svijet i pojedinca, i sebe i druge, na sebi svojstven način, vrlo prepoznatljivog i specifičnog rukopisa, vehementnog poteza, nedvojbene sigurnosti i povjerenja u ideju i zamišljaj o tome kakav dojam okolina, bliža i dalja, ostavlja na umjetnika.

Vejzović 15

Osobito se u posljednje vrijeme ističe slikarev rad na izradi murala na velikom zidu u dnevnom boravku, visine oko četiri metra, jednako tako impresivan dojam ostavlja i svježina
palete , vatromet, erupcija boja koja prekriva svaki četvorni centimetar platna.

Munir Vejzović pripada grupi umjetnika, koja se veseli i raduje svakom novom susretu s bojom i bjelinom platna, iznova se suočavajući s vidljivim i skrivenim opasnostima i zamkama znanih i neznanih motiva.

Vejzović neprestano portretira život, njegovu nesvakidašnju radost i dnevnu tugu, bilježeći na svojim slikama mnogobrojne fragmente koji onako razmrvljeni čine razdoblje od rođenja do smrti.

Vejzović 9

Naravno, i na ovim se slikama osjeća dašak erotskog zanosa, ljubavne igre, razočaranja i ushita, bljesak ljubavi i tama samoće, dodiri i mirisi, trenutak kada dvoje postaje jedno.

Nove slike izrazito visokog dometa Munira Vejzovića skladno se i logično nastavljaju na niz stvorenih djela u proteklim godinama i decenijima, tvoreći zaokruženu i jasno definiranu slikarsku cjelinu.

Miroslav Pelikan

  • 09
  • Ožu

Akademski slikar Mladen Bolfek ( rođen je u Karlovcu 1972.g, diplomirao je na zagrebačkoj ALU, izlagao je na brojnim samostalnim izložbama u domovini i svijetu), istaknuto je ime svoje generacije, autor vrlo složenog opusa koga čini nekoliko vrlo osebujnih ciklusa, bavi se i ilustracijom i grafičkim dizajnom.

istarski draguc30x40 2015


Xxx Gospodine Bolfek, realizirali ste nekoliko ciklusa, izlagali na niz samostalnih izložbi u domovini i inozemstvu. Jesu li ispunjeni Vaši snovi, misli o budućnosti?


=== Nisu, mislim da je jako malo sretnika koji mogu reći da su im se snovi ispunili. Vrijeme u kojem živimo vrlo je turbulentno, tko zna što sutra nosi. Kako na privatnom, tako i na poslovnom i umjetničkom planu.

xxx Prvi ciklus koji spominjemo jesu vedute i pejzaži, što je njihova temeljna karakteristika?


=== Sve moje slike prožima specifična atmosfera. Bilo da se radi o tematskim slikama, vedutama, pejzažima, uvijek je to igra kontrasta, svjetla i sjene, atmosfera „zvizdana“ na moru, ili pak neke izmaglice. Način kako gradim sliku, malo je drugačiji od konvencionalnog bijelog platna. Krećem sa slikanjem od tamno smeđe, gotovo crne podloge u ulju, gradeći sliku u širim potezima kista ispod kojih se prozire tamna podloga slike. Postepeno dodajem sve deblje „impasto“ namaze sa svjetlijim tonovima, a krajnji rezultat je ta specifična atmosfera na mojim vedutama i pejzažima.

komiza 30x50 2009

xxx Istaknuto mjesto zauzima i ciklus tematskih slika?


=== To je ciklus slika nastalih prije više od 10 godina. Nazvao sam ga „tematskim“ jer cijeli ciklus povezuje ista zajednička atmosfera. To su prizori iz života malog čovjeka, prikazi međuljudskih odnosa, svakodnevnih situacija, obavijeni pomalo sjetnom atmosferom. Prikazi su to nekih neodređenih uličnih situacija. Nisu to scene grandioznih velegrada prožetim vrevom ljudi, već više scene nekog predgrađa, provincije. Sami ambijent svake slike stavljen je u drugi plan, kako bi fokus stavio na čovjeka, njegov  običan, svakodnevni život, bez glamura i pompe. Moglo bi se reći da su te slike svojevrsna „kontra“ prizemnim„show“ emisijama,političarima, sponzorušama, općenito ispraznom glamuru, kojima nas svakodnevno bombardiraju mediji. Postali smo društvo u kojem kontekst zašto si u medijima više nije bitan, glavno da jesi u medijima, a to što time zatupljuješ ili lažeš naciju uopće nije bitno.
Uvijek sam volio gledati tzv. „Sliceoflife“ filmove, vjerujem da je i to utjecalo na moj rad.
Te sam slike izlagao i na samostalnim izložbama u Njemačkoj, Austriji i Sloveniji.

Xxx Njegujete i rad na portretu?

=== Portret je slikarska disciplina koja je uvijek izazov. Vrlo zahtjevna, s različitih aspekata.
Ako se radi o autoportretu, jako je prisutan psihološki, podsvjesni faktor. To buljenje u zrcalo u samog sebe, satima i danima, a svaki dan ste drugačijeg raspoloženja, i svaki dan na drugačiji način doživljavate svoj lik.
Ima jedan autoportret slikara Luciana Freuda, inače unuka Sigmunda, gdje je tako uvjerljivo naslikano to zurenje.
Kada se pak radi o slikanju portreta po narudžbi, posebno ako su djeca u pitanju, javlja se opet problem subjektivnog doživljaja. Roditelji svoju djecu vide na drugačiji način od osoba koje tu djecu znaju površno. To je na podsvjesnoj razini. Kaže se da je najlakše naslikati portret osobe koju površno poznajete, jer je ipak potrebna neka mala povezanost s modelom, kako bi portret bio psihološkog karaktera. Najteže je dobro naslikati autoportret i portret bliske osobe.

prije kise 81x100 2001


Xxx Posebno mjesto zauzima i ciklus raznih motiva?


=== To su neka traženja izraza, motiva, malo lutanja. Kod slika golubova bavio sam se njihovom dinamikom, odnosno želio postići njihovu lepršavost, lepet krila. Ima tu i dosta radova u tehnici suhog pastela.

xxx Ilustracija zauzimaju značajan prostor u Vašem radu?


=== Ilustracijom sam se počeo baviti prije nekih petnaestak godina kada sam upoznao svoju suprugu Sandru koja je diplomirani grafički dizajner i koja me je uvela u svijet grafičkog dizajna i ilustracije. Radila je tada u Bruketa&Žinićo.m., oni su tada doživljavali nagli uspon i trebalo im je vanjskih suradnika ilustratora. Počeli smo surađivati i tada sam ušao u svijet ilustracije i grafičkog dizajna.Grafički dizajn sam slušao na likovnoj akademiji, a brak sa suprugom Sandrom opet mi je približio tu struku i danas smo suvlasnici BOLFEKiart&graphicdesign studija. Studio se nalazi u samom starom dijelu grada Karlovca, u nažalost zapuštenoj renesansnoj Zvijezdi. Obzirom da smo bračni par likovnjaka, studijom smo objedinili naše struke,galerijom naših dizajnerskih radova i mojih slika. U studiju držimo i tečajeve slikanja i crtanja za sve uzraste i imamo preko 60 polaznika.

sastanak 65x85 2001

xxx Doživjeli ste i zanimljivo američko iskustvo?


=== Supruga je živjela na Floridi, s 11 godina odselila je s obitelji i tamo završila studij grafičkog dizajna na “ University of Florida“. Kratko vrijeme radila je u jednom dizajnerskom studiju, pa se odlučila vratiti živjeti u Hrvatsku. Roditelji i Sandrina sestra žive i dalje na Floridi, od tuda naša povezanost s Amerikom.
Nekada, prije recesije u Hrvatskoj, kada smo i bolje živjeli, jednom godišnje smo putovali na Floridu. Jednom prilikom smo boravili na Floridi 6 mjeseci, tada sam u tastovoj garaži sklepao atelje i intenzivno slikao, surađivao s galerijama i dosta slika prodao.
Amerika, preciznije Florida, jako se razlikuje od Hrvatske odnosno Europe. Ne mislim pritom samo na razlike u klimi, vegetaciji, arhitekturi, već i na velike kulturološke i sociološke razlike. Ljudi su naprosto drugačiji. Izrazito ljubazni ali i jako zatvoreni. To je, između ostalog, suprugu Sandru i ponukalo da se vrati u Hrvatsku.
Vjerojatno ćemo velikom broju čitatelja, u jednu ruku, biti čudni. U vremenima kada se događa egzodus mladih ljudi iz Hrvatske, mi smo još uvijek tu, iščekujući bolje dane, a da smo praktično “jednom nogom preko bare“.Obzirom da živimo od umjetnosti, svašta smo prolazili, imali uspona i padova, ali guramo dalje i još uvijek smo tu.
Treba vidjeti i drugu stranu, odnosno sagledati situaciju u kojoj se nalaziš iz svih aspekata života i donijeti pravu odluku. Koliko god svi mi teško živimo u Hrvatskoj, živimo među svojima, u skladu s kulturnim nasljeđem kojeg svi nosimo u sebi. Pa nama se djeca sama
igraju ispred zgrade, to je tamo nezamislivo.Ima život u Hrvatskoj puno lijepih strana, uz sve negativnosti, samo da se kao društvo posložimo, pa da idemo dalje…

xxx Što je ključno u Vašem pristupu motivu?
=== Bilo što da radim, sliku, ilustraciju, logotip, nastojim pristupiti neopterećen i „svjež“. No to je ponekad prilično teško.

zagrebacki krovovi 30x60 2015

xxxŠto je novo u atelijeru?


===Trenutno prašina. Obzirom da smo supruga i ja pretrpani poslovima grafičkog dizajna,nažalost ne stignem slikati.

xxx Planovi, izložbe, monografije...?


===Ima puno planova, a još više želja. Trenutno sam zaokupiran grafičkim dizajnom, držim tečajeve crtanja i slikanja, slikarstvo je nažalost trenutno sa strane. Imao sam već takvih faza, no uvijek bih se vratio u atelijer.

Miroslav Pelikan

  • 07
  • Ožu

Goran Petrač, slikar plamtećih pejsaža


Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, akademski slikar Goran Petrač već je neko vrijeme posvećen radu na ciklusu ulja ( akrila ) uglavnom većeg i velikog formata s dominantnim motivom pejsaža, krajobraza iz kraja u kome živi, riječ je o sjeverozapadnoj Hrvatskoj, polja, nasadi, putevi, neba,crkvica, zvonik..sve ono oko nas što se ne primjećuje previše, osim ako motiv nema neka izrazite posebnosti, sve to se potpuno prirodno smjestilo u središtu interesa umjetnika, uzrokujući nastanak iznimnog serijala.


Temeljna karakteristika Petračevog ciklusa jest nazočnost vrlo snažnog kolora, sve plamti, bukti, zemlja, biljke, nebo u različitim razigranim, obijesnim, uzburkanim i uznemirenim formacijama oblaka, koji neprestano kolutaju, okreću se, izvijaju i od neba čine poprište vlastite bjesomučne igre, gotovo bitka.

20170520 155630
Svaka slika ima svoj osobeni kolor, dominantne boje po kojima se sve ravna i sama se slika po njima može nazivati i određivati. Doista, iznimno bogatstvo boja, snažna i gusta paleta, vehementna gesta, pomalo i neobuzdana, silovita ali ipak u konačnici kontrolirana i ograničena u dosegu, teški, kompleksni kolorit, izrazite simbolike.
Petračevi krajobrazi nose u sebi mir zemlje i nemir oblaka i obrnuto, uzburkanost tla i smiraj plavkastog, prozirnog neba, ali i obostrani nemir, pa i moguću konfrontiranost.
Petračev ciklus nosi u sebi silnu energiju, svaka slika emanira iskonsku moć svemira i gledatelj ne može samo tako, površno proći pored njih, mora stati, zagledati se u njih i pokušati na svoj način, samo za sebe odgonetnuti značaj isprepletenih vibracija i simbola, odgovoriti sam sebi, razumije li prirodu i dokle mu doseže pogleda kada pogleda prema nebu.

20170520 155100
Svakako, za dobru prezentaciju ovako složenog serijala velikih, zahtjevnih formata fascinantnih krajobraza, potreban je adekvatan volumen koji je u mogućnosti prihvatiti i pokazati na jednom mjestu sve vatre i turbulencije, sve žestine boja, sva neba i sve krajeve koje je Petrač portretirao na svoj jedinstven, posve osoben način.


Petrač nastavlja raditi na svom burnom kolorističkom ciklusu, istražujući i nadalje slojevitost krajobraza, nailazeći na nove izazove u susretu s prostorima koje je tek ugledao,dajući najnovijim slikama ponešto drugačije obilježje, nebo i dalje ima svoje specifične, naslućujuće oznake vrtloga i kontinuiranih vibracija, no sada je raslinje, pokrov zemlje u prvome planu, ono je izraslo i zauzima veći dio slike , djeluje uznemireno jednako kao i nebo, došlo je do općeg srastanja, sve se spojilo i pretopilo, i nebo i zemlja postali su jedno, vibrantni vrtlog iznimno snažno kolorističkog izričaja, boja gotovo na rubu agresivnog i konačno kao da se čuje glazba Stravinskog iz djela „Posvećenje proljeća“, odnekud, iz daljine, i sve je bliže, i sve je bliže i nezadrživa zaigranost obojenih oblaka i povijeno raslinje i tonovi glazbe, sve čujniji i jači.


Miroslav Pelikan

Stranica 3 od 22

HR News

HRnewHR logo

HR News je neovisni istraživački portal u vlasništvu fizičke osobe. Svi objavljeni članci činjenično su potkrijepljeni dokazima. Svaki autor osobno odgovara za iznesene neistine suprotno objavljenim Uvjetima korištenja i stavci o odgovornosti.

Web stranica HRnews.hr koristi kolačiće kako bi omogućili bolje korisničko iskustvo. Više o kolačićima. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice HRnews.hr kliknite na Slažem se