Kultura

  • 29
  • Srp

Enzo Bettiza (90), talijanski novinar i književnik iz Splita, koji se definirao i kao "splitski, dakle i hrvatski pisac na talijanskom jeziku", umro je u srijedu u Rimu od posljedica neoplazije, pošto mu se opće stanje pogoršalo lomom kuka, te je jučer pokopan tiho, u krugu najuže obitelji, piše jutarnji.hr

Rođen je u Splitu, gdje je završio osnovnu školu na hrvatskome, dok je klasičnu gimnaziju na talijanskome pohađao i završio u Zadru. Bio je sin splitskog industrijalca Vincenza ("šjor Vice") Bettize, odvjetnika obitelji koja je podno Marjana posjedovala Prvu dalmatinsku tvornicu cementa Gillardi i Bettiza, dok je majka bila iz bračke obitelji Vušković (ujak Marko bio je bariton svjetskoga glasa).

Poslije prvoga svjetskog rata "šjor Vice" je optirao za talijansko državljanstvo, a njegov brat, slikar Petar Betica, za jugoslavensko. Vremena su bila burna (a kada nisu?). Kada su netom rođenja sina išli krstiti u Sv. Frane, imenom Vincenzo, župnik je rekao da ne može, i upisao je "Vinko".

Na kraju je ostao Enzo. Nije bilo malo obitelji koje su se etnički raspolutile unutar iste dvojezične kulture, neki su i prezime prevodili na hrvatski. Očeva opcija odvela je Enza u talijanski jezik, majčina pripadnost ga je duboko usidrila u hrvatski kojim je govorio perfektno (i fonetski prikladnije nego talijanski, u kojemu se čulo slavensko porijeklo), a kućna pomoćnica i dadilja iz Dalmatinske zagore ucijepila mu je ljubav za dalmatinsko zaleđe (pa su mu doma govorili da je mali Vlaj, piccolo Morlacco) i za njegovu kuhinju, koju je vazda njegovao (znameniti su bili arambašići u njegovoj kući).

Tražio je svoj put

Svoju je pripadnost više puta ovako raščlanio: "Prvo sam Dalmatinac, onda Europljanin, a zatim, ako treba, i Talijan".
Šjor Vice Bettiza bio je veseljak, glendižav u privatnom životu (on je organizirao putovanje splitskoga "Karuza" u Metropolitan) bio je ozbiljan i pošten industrijalac austrijskoga kova, navikao na zadanu riječ. Prodao je 1944 što je imao Mati Bonačiću, ključeve kuće ostavio je vozaču koji ga je odvezao u luku, odselio se u Italiju, gdje je naišao na posve drugačiju poslovnu kulturu, pa su ga u kratkom vremenu legalno opelješili.

Enzo Bettiza se upisao na rimsku Likovnu akademiju, tražio je svoj put i politički i profesionalno. Tonko Maroević je sintetizirao Bettičino "rano učlanjenje u Talijansku komunističku partiju - kao oblik razrješenja kompleksa traumatične buržujske pripadnosti - i također iznimno rani raskid s povijesnom ljevicom". Od komunista je ubrzo postao socijaldemokrat, završio je kao lijevi liberal. Pišući dobro i vješto, ušao je 1953 u tjednik Epocu, a zatim u torinsku Stampu, za koju je ubrzo postao dopisnik iz Beča i iz Moskve, koristeći austro-slavensku kulturalnu bazu stečenu doma. Kao poliglota angažirao ga je 1964 Corriere della Sera kao posebnog izvjestitelja.

Istodobno je pisao romane ('Tršćanski fantom' izdan je i u Zagrebu), te eseje.

Uvjeren da su boljševičke partije ugroza slobode (njegova je kovanica "homo bolsevicus") posvetio je dobar dio tog stvaranja kritici njihova djelovanja. Stoga je bio veoma skeptičan prema dobrim intencijama Mihaila Gorbačëva, predvidjevši da će ga Rusi odbaciti.

Nakon rascjepa u Corriereu izišao je iz te redakcije i zajedno s Indrom Montanellijemosnovao je 1974 Il Giornale nuovo. U tu je redakciju pozvao svog prijatelja iz moskovskih dana, Makaranina Franu Barbierija (Montanelli mi je rekao da su ga njih dvojica izluđivali "trkeljanjem na hrvatskome", pa mi je priznao da mu nije smetao jezik nego što, radoznao, ne razumije što govore).

Izabran je 1976. u Senat Republike kao kandidat liberala, republikanaca i socijaldemokrata, a 1979. je ušao u Europski parlament gdje je ostao tri mandata, do 1994. Bio je uvjereni pristaša suradnje liberala i socijalista (lib/lab u engleskoj terminologiji), pa je 1989. izabran na listi Socijalističke stranke. Na tome se razišao s Montanellijem te je 1983. postao uvodničar torinske Stampe.

Upravo sa stranica toga torinskog lista Bettiza je, više od ikoga u talijanskome obavijesnom prostoru, pratio ratove u Hrvatskoj i Bosni, svrstavši se snagom svoje analize protiv agresivnog nacionalizma, oličenoga ponajprije u Slobodanu Miloševiću. Opisao je Srebrenicu kao "Smrtvenicu", Grad Mrtvih koji je prebrisao semantiku rudnika srebra, poznatih još u rimska doba, povukao paralelu s Katynom i žrtvama tamošnjih šuma (za naše mlađe čitatelje da podsjetimo: riječ je o poljskim časnicima koje su 1939. pobile sovjetske trupe, po naređenju iz Moskve, a zatim se desetljećima tvrdilo da su ih pobile njemačke trupe, pa je tek Gorbačëv pokrenuo istragu koja je pokazala da je bio posrijedi Staljinov zločin, motiviran dvostruko: i ruskim nacionalizmom i klasnom mržnjom spram poljskih šljahtića).
Odlikovali su ga predsjednici dviju republika, Hrvatske i Talijanske, Mesić i Ciampi.

"Veliki broj knjiga što ih je Bettiza objavio imaju uporište u navedenom radnom životopisu, ali dobrim dijelom i u biografskoj podlozi dvojnoga podrijetla, klasno-nacionalnog konflikta i emocionalnoga supstrata izdvojenosti, odmaka, nepotpune pripadnosti.

Kao novinar, dakako, nastojao je pružiti što objektivniju sliku raznih sredina, služeći se pritom pertinentnim ključevima vlastite mediteransko-mitteleuropske simbioze. Kao književnik, međutim, naročito je pokušao shvatiti psihološki meritum amblematičnih osobnosti našega stoljeća (u rasponima od komunističkih revolucionara, funkcionara i disidenata do boraca za nacionalnu stvar), sondirajući duboko u psihologiju likova i čak fiziologiju nekih odluka i opcija, vodeći najčešće računa o karakterističnim miješanjima rasa i krvi", zapisao je Maroević.

I specificirao:
"Iznimno uspjeli bildungs-roman 'Tršćanski fantom' (Il fantasma di Trieste, 1958) praćen je diskurzivnom sjenom knjižice Mit i zbilja Trsta (Mito e realtà di Trieste, 1966), u kojoj je tematika povijesno argumentirana i što egzaktnije moguće eksplicirana. Knjiga specifične narativne strategije (fiction-faction sklopa) naslovljena Moskovski dnevnik (Il diario di Mosca, 1970) prethodi informativno-panoramskoj putopisnoj prozi Ovdje Moskva - od Ivana Groznoga do Staljina (Qui Mosca - Da Ivan il Terribile a Stalin, 1974), dok je opsežna antropološko-historicistička studija Lenjinova tajna (Il mistero di Lenin, 1982) opet svojevrsna predradnja za još ambiciozniji i još sveobuhvatniji roman epohe naslovljen Moskovske prikaze (I fantasmi di Mosca, 1993).

Na preko dvije tisuće stranica, u toj je knjizi Bettiza ušao pod kožu boljševičkoj internacionali, okupljenoj u moskovskom Hotelu Lux sudbonosnih kasnih tridesetih godina, te na razini rasprava, ideja i polemika, ukriženih života protagonista i kaptiranja duha vremena na svoj način ostvario žuđeni pandan Mannovom Čarobnom brijegu."
Preuzevši u djetinjstvu i mladosti u Splitu zasade ovdašnje višestrane kulture, razvijajući ih u inozemstvima u kojima je djelovao više od sedam desetljeća, od Trsta i Rima do Milana, od Moskve do Strasbourga, Bettiza se profilirao u poliedričnog intelektualca mediteranskog tipa.

Britak u analizi, profinjen u jezičnom izrazu, majstor naracije koja nije jednostrana ni kada je najangažiranija, Bettiza je nedvojbeno jedan od najboljih proznih pisaca koje je grad Split dao u XX stoljeću, i u beletrističkom i u publicističkom diskursu: njegova književnost zasnovana je na oštrom uvidu novinara, njegovo novinarstvo uvijek je protkano bogatim literarnim iskazom.

Ambasador kulture

U njih je Bettiza uložio svoje slikarske sklonosti i talent: u njegovim tekstovima uvid, oris i boje otvaraju onu vizualnu dimenziju koja velikog pisca razlikuje od dobra pisca.
U svim godinama izbivanja iz Splita - u koji nikada nije prestao dolaziti - Bettiza nije propuštao naglasiti povezanost svog djela sa svojim rodnim gradom i s Dalmacijom iz koje je niknuo, ne samo rodom, nego i autorski. Njegov rad se, osobito u poznim knjigama, iskazao i kao himna rodnom gradu, kao "autentična izjava ljubavi, pomalo preboljene, pomalo bolne" (Vjesnik, 16-II-1996). Ali nikada odrečene.

Emigrant od svoje devetnaeste godine, koji je naglašavao da nije ni otjeran ni protjeran (i koji stoga može biti uvršten u onu Matvejevićevu kategoriju "između azila i egzila"), Bettiza u svom radu pisca i u svojoj djelatnosti javne ličnosti, pa i u politici, nikada nije iskazao ni prisjenak pizme na sredinu iz koje se otputio u svijet. Sačuvao je prijateljstva, duboka i trajna. Nije se čak ni uvrstio u izbjeglice, esule, pa ni kad bi mu se to isplatilo u političkoj djelatnosti, u skupljanju glasova na izborima. Dapače, kada su se Dalmacija i sva Hrvatska našle u kobnoj opasnosti, kada je njegova domovina opet bila bombardirana, gažena, okupirana, uz nasilja i ubojstva, u Italiji se nije mogao naći glas uporniji i jasniji od Bettičina u naglašavanju rezona koji su bili na strani Hrvatske. Bettiza je digao glas nepristrana svjedoka, prokušana specijalista za srednju i slavensku Evropu, uložio je svoju decenijima stjecanu vjerodostojnost, pa je s te strane bio osobito korisniji Hrvatskoj.

Enzo Bettiza je, dakle, kroz duga desetljeća svoga spisateljskog rada bio izraziti ambasador kulture Splita, tradicije otvorene suvremenosti i budućnosti, sentimenta obuzdanoga razborom, kulta znanja i upoznavanja činjenica.
Dvije njegove knjige su dvije izrazite ljubavne pjesme Splitu: Egzil (Esilio), za koju je dobio uglednu talijansku književnu nagradu Campiello (jednu od dvije relevantne, uz Stregu), pa Izgubljena knjiga (Il Libro perduto).
Unatoč svemu tome, Sveučilište u Splitu odbilo je prijedlog da mu dodijeli počasni doktorat.

Izvor: slobodnadalmacija.hr

  • 28
  • Srp

U slikovitom Rovinju, odnosno u Zavičajnom muzeju Grada Rovinja je u tijeku izložba Barcelonskog umjetnika Joan Miroa, pod nazivom ˝Oblici slobode˝. Izložba je otvorena 12.4.2017. i traje do 17. 9. 2017. te ju se ne smije propustiti ukoliko dolazite u Istru. 

Joan Miro, španjolsko je katalonski umjetnik poznat po apstraktnom nadrealizmu. Iza sebe ima bogat opus od oko 11 tisuća radova. Na izložbi je najviše izložena grafika, i to litografija te pokoji crtež i fotografije umjetnika kako stvara keramičke radove, po čemu je također poznat. Djela su to nastala od tridesetih do osamdesetih godina prošlog stoljeća. Radovi su živi i vrlo intrigantni jer plijene pozornost u doba digitalizacije i napretka medija. Nezaobilazni su dio svjetske likovne ostavštine, blago koje treba prikazivati i diviti mu se opet i ponovno. 

miro 2

miro 5

miro 7

Autorica: Danijela Simović

 

 

 

  • 26
  • Srp

Poslovni portreti

Mladen Kušec, pjesnik, pripovjedač, publicist i novinar rođen je u Zagrebu 1938. gdje danas živi i radi. U rodnom je gradu polazio osnovnu školu, gimnaziju i studij na Filozofskom fakultetu. I kada piše i kada razgovara s djecom na hrvatskom radiju ili televiziji, njegova su tema djevojčice i dječaci, mame i tate, koji nikada nemaju dovoljno vremena za sebe. Znajući da to ne može promijeniti, Kušec uz pomoć svojih popularnih radio i tv emisija, Tonkice Palonkice frrr..., Bijelih vrana, Hihotića, Patuljaka koji pojma nemaju, Sedmog vjetra, uz pomoć Ivančice i Spavala iz „Plavog kaputića“, šapćući u stihovima „Volim te“ ili vičući „Jooj“ u istinitim pričama, „Slijedi me“ u kriminalističkom romanu ili „Mama, tata i ja“ u nagrađenom romanu o obitelji, preko brojnih kazališnih predstava nastoji na to barem upozoriti svoje male i velike prijatelje. Do danas je osmislio i ostvario brojne emisije koje su stekle veliku popularnost, jednako među mladima kao i među odraslima. Iako je svestran i poznati pjesnik, pripovjedač, publicist i novinar kaže kako sve to voli podjednako, ali na prvo mjesto stavlja obitelj. Za života je postao legendarni hrvatski književnik i dalje je u potrazi za novim zanimljivim ljudima i događajima. Prvi posao dobio je 1962. godine u Radio Zagrebu. Počeo je pisati čuvajući djecu svog brata i svoje dvije sestre i to da ih zabavi. Prvi novinarski posao bio je na Radio Sljemenu, u vezi tržnice i drugih najvažnijih vijesti. Danas je, pak uz mnoga svoja djela i opuse sretan jer je sve to radio s radošću. Posebno voli i Vinkovce jer je u njima upoznao veliki broj ljudi. Prije se živjelo drugačije, sretnije i veselije jer je tada bio mlad, ali i jer su se svi družili, igrali, poznavali kao da su jedna obitelj. Imali su prijatelje, dok danas djeca imaju mobitele, računala. U dućanu su kupovali jedan bombon i bili sretni. Kada razgovara s djecom uvijek su teme djevojčice, roditelji koji nikada nemaju vremena za sebe jer su u stvarnosti obitelji rijetko na okupu. Djeca danas više nemaju bake i djedove jer su stalno pred računalom. Kako bi vratili djecu u zagrljaje moramo ih češće vidjeti da postoje i da su znatiželjna. Mi moramo biti zanimljiviji od računala jer smo živi ljudi koji su puni doživljaja i iskustava koja bi djeci mogla pomoći. Samo se moramo usuditi biti iskreni. Nitko za nikoga nema vremena, a voze najbrže automobile, djeca teže razgovaraju, ne pisnu, osim poruka. Zaključuje kako to nije dobro jer gubimo bake i djedove, a imamo prezaposlene roditelje. Navodi kako nije Petar Pan, ali da još uvijek zna letjeti i vidjeti svijet oko sebe. U svojim djelima: Patuljci pojma nemaju, Hihotići, Bijela vrana, nizu romana, pjesama i proza ističe kako su sve to poruke. Da se trebamo držati za ruke, prepoznati jedni druge, gledati se u oči i neka nam mobitel služi samo kad mi to poželimo. Bijele vrane postoje, Patuljci pojma nemaju kakvu pametnu djecu imamo, Hihotići gledaju oko sebe i znaju se smijati, radovati svijetu i ljudima oko sebe. Smatra kako su bajke za sve ljude. Moramo vjerovati u njih, igrati se s vilama i vješticama u sebi, naći im pravo mjesto. Nije rekao da moramo ostati dijete, ali trebamo djetinjstvo u sebi da bismo bili bolji nego što jesmo. Tijekom svog rada, naučio je slušati i opaziti ljepotu u dječjim mislima. Draga mu je i Tolstojeva izreka: „Na svijetu postoje anđeli, to su djeca do tri godine, onda ih pokvarimo, uzmemo krila“. Iako su tavani mjesto gdje se godinama skuplja gomila stvari, za njega je tavan bio i ostao Sezam, jer se samo popneš i otvoriš oči. Ne bi li djeci omogućio ljetne radionice pretvorio je stari dućan/tavan u atrakciju. Radionice i voditelje, financira grad Novalja i svakog ljeta kroz radionice prođe više od 300 djevojčica i dječaka.
Na Hrvatskom radiju ima zajedno s akademikom Josipom Bratulićem emisiju Zagonetno putovanje – Putujemo Hrvatskom. Putujući je vidio ljepote, susretao vile i vilenjake koji žive zaboravljeni, pa je htio da ih vide i drugi. Da vole i poštuju svoju lijepu Hrvatsku i njezine, naizgled nevidljive, pametnjakoviće. Njegova zadnja knjiga nastala je kao rezultat opisa putovanja i mjesta putovanja. Žao mu je što su mu nepažnjom obrisali arhivu emisija, odnosno 16 epizoda snimljenih prema romanu za djecu Plavi kaputić, na HTV-u. To je ujedno bila i knjiga-lektira namijenjena za sve uzraste. Za sebe kaže da nije katastrofičan iako su sva vremena na neki način ljudima koji su tada živjeli bila teška. Zaključuje kako nisu, dakle, teška vremena, nego mi sami sebi. Ne skriva da ima puno toga što nije uspio učiniti. Još se nada, ponekad čak i vjeruje da će te želje ostvariti.
Časopis Poduzetnik pokrenuo je edukativno-kreativni projekt namijenjen učenicima pod nazivom «Biti bolji-Be better», u koji se do sada uključilo oko 8500 učenika iz Hrvatske i pozvao Mladena Kušeca koji se raduje sudjelovanju.

 

Biti Bolji Be Better LOGO original   Djuka Poduzetnik BITI BOLJI NOVO vector

Autor: Vladimir Mihajlović
Izvor: Časopis Poduzetnik

LOGO PODUZETNIK 600X200

  • 24
  • Srp

Na konferenciji za medije koja je održana danas u Povijesnom i pomorskom muzeju Istre, predstavljen je program ovogodišnje kazališne manifestacije INK na Kaštelu ljeti.
U nazočnosti ravnatelja, Gracijana Kešca, kao domaćina, ravnateljice INK, autora, redatelja i glumaca protagonista ovogodišnjih predstava: Jasminka Balenovića, Aleksandra Bančića, Valtera Roše, Roberta Ugrine, Nine Kaić Madić, Lane Gojak i Ive Kevra, rečeno je kako je ovo peta godina održavanja ovog programa uz pokroviteljstvo Grada Pule i Turističke zajednice Grada Pule, te kako ova manifestacija obogaćuje svekoliku kulturnu ponudu Grada tijekom ljetnih mjeseci.

U četiri dana, od 25. do 28. srpnja, izvest će se tri predstave iz programa Čakavske scene, i to: RINIMO GA NAPRID, ŠTUORICE OD POLNOĆI te MISTERO BUFFO.
Redatelji i glumci su mahom svi izrazili svoje zadovoljstvo igranjem predstava na otvorenom, te pozvali pulsku i inu publiku da se u nastavku sezone razonode i zabave "kazalištem pod zvijezdama" budući je riječ o komedijama, a jeka u Posjetiteljskom centru Hermana Potočnika Noordunga pridonijet će mističnoj atmosferi predstave Štuorice od polnoći koja se jedina igra u tom, zatvorenom, prostoru.

Redoslijed izvedbi:
25. i 27. srpnja RINIMO GA NAPRID
26. srpnja ŠTUORICE OD POLNOĆI
28. srpnja MISTERO BUFFO
s početkom u 21 sat.

Ulaznice po promotivnoj cijeni od 50 i 30 kn mogu se kupiti na blagajni INK od 10 do 13 sati, on-line ili jedan sat prije početka predstave na Kaštelu.
Vidimo se na Kaštelu!

  • 20
  • Srp

Radni sastanak na temu "Rijeka - Europska prijestolnica kulture 2020" održan je u zgradi Vlade s premijerom Andrejom Plenkovićem. Ondje su bili i ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek, župan Primorsko-goranske županije Zlatko Komadina, gradonačelnik Grada Rijeke Vojko Obersnel te drugi.

  • 13
  • Srp

Hrvatska radiotelevizija (HRT) i Matica hrvatska (MH) potpisale su u prostorima Matice hrvatske u Zagrebu Sporazum o suradnji na promicanju kulturnoga, umjetničkoga i znanstveno-istraživačkoga stvaralaštva te međusobnoj promidžbi tih projekata.

  • 12
  • Srp

Ravnateljica Istarskog narodnog kazališta, Gordana Jeromela Kaić, je tijekom gostovanja u emisiji Zapadna strana izložila raspored predstava za srpanj 2017. godine. 

  • 22
  • Ožu

U subotu 25. ožujka u podne u kinu Tuškanac bit će predstavljen umjetničko-modni projekt „Proljetna konvergencija“ koji objedinjuje slikarstvo, modu, film i glazbu u organizaciji udruge Zagreb Art Kolektiv (ZARK).

Stranica 1 od 13

HR News

HRnewHR logo

HR News je neovisni istraživački portal u vlasništvu fizičke osobe. Svi objavljeni članci činjenično su potkrijepljeni dokazima. Svaki autor osobno odgovara za iznesene neistine suprotno objavljenim Uvjetima korištenja i stavci o odgovornosti.

Web stranica HRnews.hr koristi kolačiće kako bi omogućili bolje korisničko iskustvo. Više o kolačićima. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice HRnews.hr kliknite na Slažem se