Kolumne

  • 22
  • Srp

Baš smo čudni mi Hrvati, evo kak' veli Zoki- nama nikad dobro. Cijelu zimu smo kukali da nam je hladno i da jedva čekamo ljeto, a sada kad je ljeto, sad nam je prevruće, a majke ti mile, ljeto nije ni počelo. Kakve bi temperature trebale biti ljeti nego visoke? Ma, samo da nam se žaliti. Počelo me to strašno nervirati. Ljudi koji oko sebe samo siju žalapojke i vječno su radi nečeg frustrirani. Gdje god da se okrenem, neki problemi, peripetije...ljudi, dajte mi recite nešto lijepo. Tipa, neka bude i floskula- kao, život je lijep, samo prestanite vječno kukati i plakati. Jedva čekam da skupim prnje i odem na zasluženi GO, da ne slušam crno, crnije, Hrvat.

Ja nisam od onih koja kuka kad je vruće, možda ponekad, samo u PMS-u ;). Uglavnom sam vrlo blagonaklona prema ljetu, jer sam ljeti i rođena, pa moja sklonost vrućini i nije neki bad. S druge pak strane, ne mogu ni zanemariti činjenicu da sam rođena u Rijeci, pa mi je more ipak u krvi. More je pak moja terapija koju primijenjujem već godinama, i pali, itekako!

Ljeto, more i vrućine me čiste od svih prenatrpanosti informacijama, tuge, boli, beznađa, loših postupaka...loših ljudi, krivih izbora, svega, zapravo, što sam do tada, u tekućoj godini, zeznula... Dajem si novu šansu. Opet i ispočetka. Tako već godinama, svake godine. Ne pristajem na ništa što od mene oduzima ljeto. Ne ono doslovno ljeto, već ljeto u emocijama, ljeto u srcu...ono, nešto radi čega si živ. Eto to. Baš sam sad nedugo končano došla do nekih stvari koje se, eto, sporije nauče u teoriji, lakše u praksi, ali jednostavno, ako želiš ostati živ i opstati u ovom svijetu, onda ih moraš znati.

Prvo, ne bacaj bisere pred svinje. Shvatila sam da ne može svatko razumjeti što mu želiš poručiti ili kakav je tvoj stav oko nečega. Niti svi ljudi imaju iste kapacitete, niti svi ljudi imaju moć da shvate što stoji iza pojednih krtika, sugestija ili dobronamjernih savjeta. Ne mogu i bok. To su ljudi, ipak će ti oni uvijek naći zamjerku, pa makar se radilo i oko njihovog dobra.

Drugo, prestani se davati, ako zauzvrat dobivaš samo šamarčinem mrvice i pljuske. Postoje ljudi, koji iako se daješ za njih kao majmun, ne kuže i ne vide sve što im daješ. Takvi ljudi, uopće nisu dostojni tvog ili mog vremena. Takve ljude, jednostavno, treba amputirati. Jebeš ti sve na ovom svijetu, ako je tvoja tuga veća od toga što te veseli. Takvi odnosi nisu dobri sada, neće biti dobri za deset godina, kao ni za dvadeset. Ponekad je teško zaustaviti takve odnose, ali ono što dolazi nakon amputacije takvih ljudi u života, to se zove svjetlost i mir. Za dobrobit sebe, nitko nije dužan patiti, ako u odnosu osjeća tugu i jad.

Treće, da- mnogo njih ne bi nikad učinilo ono što bih ja, ali isto tako, niti ja ne bi učinila mnogo toga što bi netko drugi napravio- NISMO SVI ISTI! Upravo zato, NE SUDI da ti ne bi bilo suđeno. Ljudi danas hodaju i lijepe etikete šakom i kapom. Svi sve znaju o svačijim životima, i to bolje od njih samih. Na to me samo podsjetila ova bitka Severine i Milana. Jedva dočekaše da prospu svu svoju žuč, što komentatori, što ovi po kavicama...ne daj mili Bože nikome takve borbe, pa da možda promijene mišljenje. Znaš ono kad s gađenjem kad kažu- "Isss, ja to ne bih nikad.

summer 2017

Dobro pripazite kada idući put budete govorili tu rečenicu, jer "ja ne bih nikad", bude i češće nego što biste uopće mogli zamisliti. Sve ono što sam rekla "da ne bih nikad", to mi se dogodilo. Zato, jezik za zube, i ne govori što bi ili ne bi. Samo živi. I ne upiri prstom. To je nešto najodurnije što možeš činiti. Upirati svojim prstima u tuđi život, o kojem, realno gledano, nemaš apsolutno nikakavog pojma. Otkud ta malograđanska potreba da svakog ogadimo i prolijemo svoju žuč na njega? Mislim da to čine svi oni ljudi koji su nezadovoljni sa sobom i svojim životom! Grozna je činjenica da mnogi i dalje pokušavaju, unatoč svemu što sam u svom životu napravila, nadrasla, pobijedila i prerasla, lijepiti stigme moje prošlosti po mojoj cijeloj sadašnjosti, koja, zaista nema veze s onim što je bilo niti dva posto.

Zašto reći- BRAVO ČOVJEČE- kako si to sve uspjela ženo! Ili, svaka ti čast na svemu što si uspjela pobijediti, kad je lakše reći da je netko smeće ili smrad. Lakše je popljuvati nego reći lijepu riječ. Lakše je podmetnuti nogu, nego pružiti ruku...makar, samo naizgled lakše jer ljudi koji su puni mržnje prema drugima, često su puni mržnje i prema sebi. Kako da on mene voli, kad sebe ne može, nit prihvatiti, nit mijenjati. Prošlost je prošla, ona nas je mnogo čemu naučila, ali prošlost nema težinu da piše ono što smo sada. To jedino ima sadašnjost i vrijeme koje tek dolazi. Samo postupci koje danas radimo utjecat će na ono što ćemo jednom postati. Naravno, da onda svi oni koji nešto mijenjaju- smetaju. PROMJENA. Nema ničeg bez promjene. Nit života, nit napretka, niti novih iskustava, pobjeda...ma možeš sve zaboraviti, ako se ne misliš mijenjati! Jadan je onaj čovjek koji nije promijenio svoje mišljenje. Ne pričam sada ovdje o ljudima sa dvjesto lica i onima koji se okreću kako vjetar puše, već govorim o onima koji su zapeli u svom vlastitom mulju i čude sa da im ništa ne ide od ruke. O onima što se boje napraviti iskorak. Koji se ne mijenjaju. Koji ne rade na sebi, već misle da žive nepodnošljivu lakoću postojanja i dovoljno je samo da oni, takvi, divni i presveti, uopće postoje na ovom svijetu. Aha, kako da ne! Možda da podmetnemo i crveni tepih....za njihovo postojanje. PROMJENA u pravom smislu riječi znači-SVE! Od stava, mind-seta funkcioniranja, emocija, odnosa s ljudima...moraš prvo sam sebi umrijeti, da bi se opet rodio. Sve ostalo su samo loša opravdanja za neuspjeh ili lošu sudbinu. Ako ćeš cijelog života biti zadovoljan s prosjekom, osrednjim životom bez osjećanja emocija i života u svim svojim bojama, onda ok...ali zapamti-ništa ne ubija više od prosjeka i šansi koje nismo iskoristili... U očekivanju velikih promjena ovog ljeta, želim vam svima najljepše ljeto koje ste ikada imali. Jer vi to zaslužujete, kao što zaslužujete promjenu, dobre i pozitivne ljude, podršku, ljubav i pravo prijateljstvo.Odbaci sve što te guši i čini nesretnim. Upravo ovo ljeto je prava prilika za to. Šum mora, cvrkut zrikavaca, igra valova, sjena, zalazaka sunca, mirisa bora....sve ono što nas vraća našem izvornom postojanju i našoj prirodi. Otiđi u prirodu i vrati se svom izvornom ja.

Čuvaj se, daj se dovoljno, no nikad previše, jer na kraju ćeš faliti sebi. 

Autorica teksta: Paola Valić

HR News

HRnewHR logo

HR News je neovisni istraživački portal u vlasništvu fizičke osobe. Svi objavljeni članci činjenično su potkrijepljeni dokazima. Svaki autor osobno odgovara za iznesene neistine suprotno objavljenim Uvjetima korištenja i stavci o odgovornosti.

Web stranica HRnews.hr koristi kolačiće kako bi omogućili bolje korisničko iskustvo. Više o kolačićima. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice HRnews.hr kliknite na Slažem se